::pauci::
prevela: marijana
nikolić
(iz knjige Cantilenes en gale,
Union generale,Paris,1970)
ŽIVOT ZUBU NALIKUJE
Život zubu
nalikuje:
Tko da na njeg
i pomisli
Dokle.žvakat'
vas veseli!
Zub se pak
najednom kvari
Boli, trne,
muči, gnjavi
Valja vam ga
njegovati
Brigom, lijekom
uzdržati
No za posve
ozdraviti –
Život
valja iščupati!
MOJA SESTRA
(Majci Pouche)
Za četnaesti
rođendan poželih
Sestricu godina
istih.
Stigla je u
bijeloj korpi
S ružom u
grudima.
Odrezao sam
čvor svilene marame
Koja ju je
zarobljenom držala.
I dao poštaru
deset dinara.
Oči su joj bile
poput metlica
Usta u obliku
remulade
Jedno oko k'o
bedrena kost, a držanje kobile.
Bila je
prekrasna.
Puno volim
lijepe djevojke,
Uzimam ih u
naručje
Njuškam,
diram
Stišćem i
koristim
Bio sam
zadovoljan što imam sestru.
Ali bilo mi je
žao mojih deset dinara.
9. veljače 1948
DELIGNY
Treba reći,
žalosno al' istinito
Lijepe gole
žene nikad nisu
i lijepe
obučene.
Naravno ima
iznimaka:
Kao prvo, moja
žena. Vaša takoder,
Ukoliko ste vi
napisali ove stihove
Ali ja u to ne
vjerujem: vi lažete
k'o što ja
dišem
PAUCI
za
Odettu Bost
U kuće u kojima
umiru djeca
Ulaze vrlo
stari ljudi
I sjedaju u
predsoblje.
Među crnim
koljenima drže štapove
I slušaju
klimajući glavama.
Svaki put kad
neko dijete zakašlje
Rukama se
hvataju za srce
I prave velike
žute pauke.
A kašalj se
para o rubove namještaja,
Uzdiže i mlitav
kao kakav blijedi leptir
Lomi o teški
strop.
Isprazno se
smiješe,
Dječji kašalj
prestaje,
A veliki žuti
pauci
Odmaraju se
uzdrhtali na uglačanim drškama
štapova od
zimzelena medu krutim koljenima.
A kad dijete
umre
Dižu se i
odlaze na drugo neko mjesto...
HOČU ŽIVOT U OBLIKU RIBLJE
KOSTI
Hoću život u
obliku riblje kosti
Na plavom
tanjuru.
Hoću život u
obliku nečega, ustvari,
U obliku stvarne
neke stvari
Hoću život u
obliku pijeska u rukama
U obliku
zelenoga kruha, ili vrča...
U obliku
trampampana
Dimnjačara ili
jorgovana
Zemlje pune
šljunka i kamenja
Divljega
fizera, poludjelog perja
Hoću život u
obliku tebe,
I imam ga,
al'mi nije dosta
Ja nikada nisam
zadovoljan.
5,
prosinca 1952
UMRIJET ČU OD RAKA
KRALJEŽNICE
Umrijet ću od
raka kralježnice
Desit će se to
jedne strašne večeri
Vedre, tople,
mirisne i čulne
Umrijet ću od
truljenja
Nekih slabo
poznatih stanica
Umrijet ću kad
divovski štakor iskoči iz ogromne jame
I odgrize mi
nogu
Umrijet ću od
stotinu posjekotina
Nebo će se
srušiti na mene
Ono se slama
poput teškog okna
Umrijet ću od
eksplozije glasova
Koja će mi
parati uši
Umrijet ću od
muklih rana
Koje će mi u
dva ujutro zadati
Neodlučne i
ćelave ubojice
Umrijet ću, i
ne primijetiti
Da umirem,
umrijet ću
Zatrpan
kilometarskim razvalinama
Suhog urušenog
pamuka
Umrijet ću,
udaviti se u ulju otpadnih voda
Zgnječit će me
noge ravnodušnih životinja
One zdušne
potom će me umoriti
Golog ili
odjevenog u crveno platno
ili vezanog u
vreću s britvama
Možda ću
umrijeti a da ne stavim
Lak za nokte na
nožne prste
I s rukama
punim suza
I s rukama
punim suza
Umrijet ću kad
mi odrežu
Kapke na
poludjelom suncu
Kada mi budu
polako
Na uho šaptali
pakosti
Umrijet ću kada
budem vidio kako muče djecu
I začuđene,
blijede ljude
Umrijet ću kad me
živog
Izglođu crvi,
umrijet ću
Pod vodopadom,
zavezanih ruku
Umrijet ću,
spalit će me jedan tužni požar
Umrijet ću
malo, puno,
Znatiželjnik
bez strasti,
I onda, kad sve
bude gotovo,
Umrijet
ću.
DEZERTER
Gospodine Predsjedniče,
pišem Vam ovo pismo
možda ćete ga pročitati
ako nađete vremena.
Upravo sam primio
poziv za vojsku,
da krenem u rat
pre srijede uvečer.
Gospodine Predsjedniče,
neću otići
nisam na ovom svijetu
da ubijam jadne ljude.
Ne bih Vas htio naljutiti
ali Vam moram reći
donio sam odluku.
Dezertiraću.
Od kada sam rođen
vidio sam svog oca kako umire
vidio sam svoju braću kako odlaze
i svoju djecu u suzama.
Moja majka patila je toliko,
da sad leži u svom grobu
i smije se bombama
i smije se crvima.
Dok sam bio zatvorenik
oteli su moju ženu
oteli su moju dušu
i svu moju dragu prošlost.
Sutra rano izjutra
Zalupiću vrata
za tim mrtvim godinama
i krenuću na put.
Skitaću uzduž i popreko
putevima Francuske
od Bretagne do Provance
i vikaću ljudima:
Odbijte da se odazovete
Odbijte da učinite to
Ne idite u rat.
Odbijte da idete.
Ako se krv mora proliti
prolijte svoju vlastitu,
vi ste dobri apostol,
gospodine Predsjedniče.
Ako pošaljete potjeru za mnom
upozorite svoju policiju
da ću biti nenaoružan
i da mogu da pucati.
Umrijet
ću.
updated
23.07.2010
