::dobri učenici::

  prevela: Milena Benini

I

Mjesec i Šćap siđoše stubištem Škole za murjake. Upravo su izašli sa sata Pripisive anatomije, i spremali se ručati prije nego što se vrate praksi pred zgradom Konformističke stranke, kojoj su egzaltirani zlikovci čvornatim štapovima časak prije toga razbili prozore. Veselo su se poigravali svojim plavim pelerinama, zviždukajući murjački marš kojem se svaki treći takt naglašava dobrim udarcem pendreka po susjedovom bedru, te ga stoga obično izvodi paran broj murjaka. Na dnu su stubišta skrenuli i pošli nadsvoćtehim hodnikom prema blagovaonici. Pod starim kamenjem, marš je čudnovato odzvanjao, jer je zrak ulazio u vibraciju gisa 4, čija se potpuna tema sastoji od tri stotine i trideset šest hertza. S lijeve strane, u poprečnom dvorištu punom posušenog drveća, drugi budući murjaci izvodili su vježbe za razgibavanje, igrali se trule kobile na koturaljkama, vježbali pleskršaje uz zvuke violine, zelenim pendrecima za vježbu udarajući osušene tikve koje su trebali raznijeti jednim jedinim udarcem. Mjesec i Šćap nisu obraćali nimalo pozornosti na prizor u kojem su i sami sudjelovali svakog dana osim četvrtka, kad se murjaci odmaraju.
Mjesec je gurnuo velika vrata blagovaonice i prošao prvi. Šćap je pričekao minutu da dovrši murjački marš, jer je fućkao sporije od Mjeseca. Kroz druga vrata, učenici Škole stizali su u skupinama po dvoje ili troje, vrlo uzbuđeni, jer su se dan prije i dan kasnije održavali ispiti.
Mjesec i Šćap uputili su se prema stolu broj sedam, gdje su sreli Usporava i Polanda, dvojicu najzaostalijih murjaka u školi, koji su to nadoknađivali neuobičajenom petljom. Svi su sjeli uz klokotanje uništenih stolica.
- Kako je prošlo? - upita Mjesec Usporava.
- Grozno i odurno! - odvrati Usporav. - Dali su mi gaduru za esej, s bar sedamdeset zuba. Otporna ko kobila, krava jedna!
- Ja sam svojoj slomio devet zuba jednim udarcem - reče Poland. - Ispitivač mije čestitao.
- Ja nisam imao šanse - uporno će Usporav. - Toliko me izbacila iz takta da sam profulao prelazak na olovnu pelerinu.
- Znam i zašto - reče Šćap. - U siromašnim kvartovima ih više ne mogu pronaći dovoljno, pa nam daju i neke koji stižu s bolje ishranjenih mjesta. A one ti bolje izdržavaju. Pazi, još sa ženama kako-tako, ali ja sam se jutros toliko namučio da svom frajeru naguram pendreku oko ...
- Da - reče Usporav - ja sam mislio na to. Malo sam si nabrijao pendrek.
Pokazao im je: vješto je zašiljio vrh pendreka.
- Ko u putar - reče. - Silno sam se potrudio i dobio sam dva boda više. Time sam nadoknadio ono od jučer ...
- I klinci su ove godine jako teški - reče Mjesec. -Onom kojeg sam dobio jučer ujutro nisam mogao slomiti obje ruke odjednom. A za bedrene kosti sam se morao poslužiti udarcima nogom. Odurno.
- Ista stvar - reče Usporav. - One sa socijalne pomoći se više ne može dobiti. Ovo su ti klinci sa skladišta, i više se ništa ne zna. Naletiš na dobrog ili naletiš na lošeg. Čista sreća. One bolje ishranjene je teško brzo razružniti. Koža im je otpornija.
- A meni - reče Poland - meni se rašilo olovo iz pelerine, ostalo mije samo sedam od šesnaest komada, morao sam mlatiti dvaput brže, časna moja riječ, načisto sam krepao! ... Ali narednik je bio jako zadovoljan kad je to vidio. I samo mije rekao da ih idući put bolje zašijem. Nije me kaznio.
Prestali su razgovarati jer im je stigla juhica. Mjesec je dohvatio zaimaču i zaronio je u posudu. Bila je to juhica od čvaraka, s masti koja pliva po vrhu. Svi su si uzeli velike porcije.

II

Mjesec je izdvojeno čekao pred zgradom Konformističke stranke. Promatrao je knjige i naslove od kojih gaje boljela glava. On je čitao samo i jedino svoj murjački priručnik, s četiri tisuće pleskršaja koje je trebalo znati napamet, od piškenja na cesti do govorenja stojeći
preblizu murjaku. Čitanje priručnika redovito bi ga razbjesnilo čim bi stigao do 50. strane, gdje je ilustra cija prikazivala čovjeka kako prelazi široku cestu izvan pješačkog prijelaza. Svaki bi put Mjesec od zgađenosti počeo pljuvati po tlu, i naglo bi okrenuo stranicu da se ponovno smiri ugledavši "dobrog murjaka" sjajnih dugmeta čiji je portret slijedio. Čudnim slučajem, "dobri" je murjak nalikovao njegovom prijatelju Šćapu, koji se šuljao s druge strane zgrade.
Iz daleka se po ulici spuštalo veliko vozilo natovareno čeličnim gredama ojačanim barbandijem. Jedan je mali šegrt visio s najdulje grede, koja se vukla sa stražnje strane kao znak upozorenja. Dječak je mahao velikom crvenom krpom da zaplaši ljude, ali to je privlačilo žabe koje su se sa svih strana bacale na njega, i jadni se klinac stalno sudarao s njihovom vlažnom kožom. Kamion je poskakivao na četiri tvrde crne gume, a klinac je plesao kao na navijanje. Kamion je prošao pred zgradom: začuo se udarac glasniji od ostalih, a u istom trenutku jedna se gatalinka, zelena poput špinata, provukla klincu kroz oko vratnik košulje i zavukla mu se u hlače. Ispustivši zapanjen uzvik, klinac se pustio. Opisao je luk poput crkvene lađe i pristaklio se usred izloga s knjigama. Slušajući samo svoju odvažnost, Mjesec je zafućkao iz sve snage i bacio se na klinca. Za noge gaje izvukao iz otvora i samo mu malo počeo mlatiti glavom o obližnji hidrant. Veliki komad stakla koji se klincu zabio u leđa odsijavao je sunčano svjetlo, i blještava je točka plesa la po isušenom pločniku.
- Još jedan fašist! - reče Šćap koji je upravo stigao.
Prišao im je prodavač iz knjižare.
- Možda se radi o nesreći – reče – Djeluje mi mlad za fašista.
- Možete mislit! - reče Mjesec. - Vidio sam ga! ...
On je to namjerno! ...
- Hm! . – reče prodavač.
Mjesec bijesno pusti dečka.
- Hočete me vi učiti kako da radim svoj posao?
Strpat ću vas u ćuzu ako tako nastavite!
- Da - reče prodavač. Pokupio je klinca i ušao u knjižaru
- Koji gad! - reče Šćap. - Vidjet ćeš koliko će ga to koštati!
- Meni kažeš! ... – reče Mjesec zadovoljno. – Tu ćemo još i promaknuće zaraditi...a fašista možda uspijemo dobiti za Školu!...

III

- Dosadno je danas - reče Šćap.
- Da - reče Mjesec. - Sjećaš se prošlog tjedna?
- Trebalo b, nešto poduzeti - reče Mjesec. – Kad bi nam se nešto dogodilo jednom tjedno..to bi bilo supač! ...
- Da - reče Šćap ... - Oh! Kibi ovo!
U pokrajnjem kafiću nalazile su se dvije jako lijepe djevojke.
- Koliko je sati? - reče Mjesec.
- Još deset minuta i gotovi smo - reče Šćap.
- Super! ... - reče Mjesec. Promatrao je djevojke. - Idemo nešto popiti?
- Da - reče Mjesec.

IV

- Hoćeš li je i danas vidjeti? - upita Šćap.
- Ne - reče Mjesec. - Danas ne može. Kakav gadan dan! ...
Bili su na straži pred vratima Ministarstva profita i gubitaka.
- Ovuda nitko ne prolazi - reče Mjesec. - To je ...
Prekinuo se jer mu se obratila neka stara dama.
- Oprostite, gospodine, znate li gdje je ulica Do-škole?
- Daj ti - reče Mjesec.
I Šćap je pendrekom dobrano udario damu po glavi. Spremili su je uza zid.
- Stara gadura! - reče Mjesec. - Ne može mi se obratiti s lijeve strane, kao svi? Uostalom ... to dekoncentrira - zaključi.
Šćap je trljao svoj pendrek kariranom maramicom.
- Što radi tvoja djevojka? - reče Šćap.
- Ne znam - reče Mjesec. - Ali draga je, znaš ...
- Jel' ... dobra? - upita Šćap.
Mjesec pocrveni.
- Oduran si. Nemaš pojma o osjećajima.
- Znači, večeras je nećeš vidjeti? - reče Šćap.
- Ne - reče Mjesec. - Čime bih si mogao ispuniti večer?
- Mogli bismo otići do Velikog špeceraja. Tamo uvijek ima ljudi koji pokušavaju mrknuti nešto za jelo.
- Nismo u službi - reče Mjesec.
- Možemo svejedno otići - reče Šćap. - Zabavno je, a možda uspijemo nekog i uhititi. Ali ako ti je draže, možemo otići i do ...
- Šćap - reče Mjesec - znao sam da si svinja, ali zbilja ništa ne kužiš. Ovog časa to ne bih mogao napraviti.
-Upecan si - reče Šćap. - ... Daj, neću biti prasac. Idemo u Veliki špeceraj. Ali ponesi i obaraču, možda nam ipak uspije malo nekog rasturiti.
- Meni kažeš! - reče Mjesec, vrlo uzbuđen. - Skinut ćemo ih bar dva tuceta ...
- Dakle - reče Šćap - ti si zbilja ozbiljno zaljubljen.

V

Šćap je krenuo prvi. Mjesec ga je u stopu slijedio. Prošli su kraj zida od nabacane cigle i dospjeli do pukotine koju je čuvar brižljivo održavao kako lopovi ne bi uništavali zid penjući se preko njega. Ušli su. Pukotina je vodila do uskog prolaza, s obje strane ograđenog bodljikavom žicom, koji lopovima nije ostavljao izbora. Po tlu su tu i tamo bile raspoređene rupe u koje su se murjaci mogli sakriti i oprezno nišaniti. Mjesec i Šćap su odabrali rupu s dva mjesta. Udobno su se smjestili, i nije prošlo ni dvije minute kad su začuli motor autobusa koji je dovozio lopove na posao. Čuli su zvonjavu zvonca, i prvi su se lopovi pojavili u pukotini. Mjesec i Šćap su si pokrili oči da ih ne ugledaju. Puno je zabavnije skidati ih pri povratku. Prolazili su. Svi su bili bosonogi, zbog buke a i zato što su cipele skupe. Prošli su.
- Priznaj da bi radije bio s njom - reče Šćap.
- Da - reče Mjesec. - Ne znam što mi je. Sigurno sam zaljubljen.
- Rekao sam ti - odvrati Šćap. - I poklanjaš joj stvari.
- Da - reče Mjesec. - Poklonio sam joj narukvicu od plavog bora. Bila je jako sretna zbog toga.
- Baš se malim zadovolji - reče Šćap. - To više nitko ne nosi.
- Tko ti je to rekao? - upita Mjesec.
- To te se ne tiče - reče Šćap. - Jel' je šlataš kad ste skupa?
- Šuti - reče Mjesec. - S tim se ne šali.
- Uvijek si bio slab na plavuše - reče Šćap. - Ali završit će kao i ostale. Mršava je.
- Pričaj o nečem drugom - reče Mjesec. - Ne sviđa mi se to što govoriš.
- Ideš mi na živce - reče Šćap. - Izgubit ćeš mjesto u Školi ako budeš samo na to mislio.
- Neću - reče Mjesec. - Pazi, vraćaju se! ...
Pustili su prvog da prođe, ćelavog gospodina koji je nosio vrećicu ušećerenih miševa. A onda je Šćap opalio. Jedan visoki mršavko je pao, izustivši: "Skvik! ..." a paketi su mu se rasuli po tlu. Šćap mu je dao što ga ide, a onda je zapucao Mjesec. Skinuo je dvojicu, ali su ustali i uspjeli se dokopati pukotine. Mjesec je pucao kao blesav, a Šćapov pištolj se zakočio. Još trojica su im zbrisala pred nosom. Na kraju je išla neka žena, i Mjesec je bijesno u nju ispraznio svoj šaržer, dok je Šćap izlazio iz svoje rupe da dovrši posao; ali bila je posve mrtva. Lijepa plavuša. Krv je nokte na njenim bosim nogama bojila u crveno, a na lijevoj je ruci nosila posve novu narukvicu od plavog bora. Bila je mršava. Sigurno je umrla natašte, to je bolje za zdravlje.