Sjećamo se, da su Englezka i SAD u toku težkih borbenih godina 1943. predkazale slom Njemačke za studeni ove godine, U vidnom polju cjelokupnog svjetskog zanimanja stajale su sve te mjesece težke borbe na iztočnom bojištu i promjenljivi dogadjaji u zapadnom dielu Sredozemnog mora. Na Yugu Europe prekršila je klika oko Badoglia i talijanskog kralja svečano zadanu rieč i izvršila jedinstvenu u svjetskoj poviesti sramotnu izdaju.

Pokraj borbi na iztočnom bojištu svratili su sada dogadjaji u i oko Italije cielu pažnju na sebe. Kapitulacija Badoglieve Italije, razoružanje talijanske vojske, prodor Britanaca i Sjevero-Amerikanaca u južnu Italiju, zaustavljanje njihove ofenzive sjevernije crte Napulj-Foggia, i izjalovljenje probojnih navala na bojištu u Italiji, bijahu dogadjaji, koji su bacili u zasjenak ostale ratne dogodjaje. Kratak pogled na borbe, koje su, se odigrale u medjuvremenu, doniele su viesti o pobjedonosnim borbama njemačkih postrojbi na Rodosu. Samo pojedine druge viesti ukazivale su na to, da je položaj u južnom balkanskom prostoru i Egejima prividno isto tako zamršen kao zemljopisni oblik jugoiztočnog kraja Europe. I  uzprkos toga  odigravale su se  takodjer  ovdje, neprimječene od strane   svjetske javnosti, stvari, koje su nosile u sebi klicu značajnog vojničkog i političkog razvoja.
Zaštita Jugoiztočne Europe povjerena je osim nekoliko njemačkih postrojbi poglavito talijanskim četama, koje su osim talijanskih dodekanezkih uporišta zaposjele najvažnije grčke otoke u Egejima, a na kojima je ležala obrana grčke obale. Isto tako kao sama talijanska matična zemlja, nalazili su se takodjer i ovdje izdajice medju talijanskim obsadnim četama. Oni su sliedili upute svog vrhovnog glavara Badoglia i pokušavali svim sredstvima predati u ruke saveznika važna područja za obranu cjelokupnog europskog prostora, Ondje, gdje su se nalazile njemačke ćete u neposrednoj blizini, kao na primjer na Kreti, na Rodosu i na grčkom kopnu, bile su takve namjere brzo skršene razoružanjem talijanskih postrojbi, koje su postale nepouzdane. Na drugim otocima naprotiv počele su talijanske posade koje su slušale Badoglia, stupati u vezu s neprijateljem.

.......................................

(Otočna zagrada.Osnova Engleza na Iztoku išla je za posjedom egejske otočne skupine kao ključa k Crnom moru. Crveno podvučena mjesta na crtežu imena su otoka, koji su nakon 8.rujna 1943.,dana kapitulacije Badoglia, osvojena natrag odstrane njemačkih četa protiv jakog neprijateljskog odpora)

.......................................

Brzim zahvatom njemačkog vodstva uspjelo je osvojenjem Krfa, Kefalonije, oćišćenjem Peloponeza, razoružanjem Badoglievskih talijanskih četa na Kreti, zaposjednučem Sarpanta i svladavanjem talijanskog odpora na Rodosu dovesti vanjski obranbeni obruč Jugoiztočrte Europe u njemačke ruke. Izkorišćujuči izdajničku službu prodrli su Britanci ipak u jugoiztočno Egejsko more i pojačali svojim četama Badoglievske talijanske čete na Kosu, Lerosu, Samosu i više drugih otoka. Najvažniji im bijaše prikladni kao zračno uporište Kos, na koji je neprijatelj uputio odmah zrakoplovne snage, i Teros, koji je izgradjen kao ratna luka i pomorska tvrdjava.

.......................................

(Ključni postav Otok Leros dug je svega 14 kilometara i širok 5 kilometara. Glavni je grad Leros u zaljevu Alinda. Iztočnije od grada i sjevernije od zaljeva (debela crvena strjelica) izkrcale su se pod zaštitom razarača, uzprkos izvanredno jake obranbene vatre obalskih bitnica, dvie njemačke skupine snaga. 24 sati kasnije prodrle su dalje skupine snaga sjevernije od zaljeva Alinda (crvena strjelica) duž obale i spojile se kopnenim putem zapadno od Lerosa s padobrancima, koji su bili medjutim spušteni. Branitelji su kapitulirali bezuvjetno.)

.......................................

Odskočna daska prema Dardanelima
Namjere, za kojima su išli Britanci, sastojale su se u tome, stvoriti ovdje u punoj tišini pomorsko i zračno uporište, koje bi im služilo dobro kao odskočna daska prema Dardanelima i prema jugoiztočno-europskom kopnu. Kako su oni ozbiljno gledali na tu stvar, dokazuje okolnost, da su oni pokraj posebnih jedinica postavili na Kosu i Lerosu ćete, koje su sastavljale jezgru neprijateljskih posadnih četa, a koje su bile kako u pogledu opreme tako i momčadi predizobražene posebno za obranu otočnih uporišta. 234. pješačka brigada, koja je poslana na Leros, pripadala je prije k posadi Malte, najvažnije britanske tvrdjave u Sredozemnom moru.
Ako se Englezka nadala, da će moći po strani velikih dogodjaja izgraditi u
Egejima u punoj tišini baze za buduće operacije, to ona nije računala s time, da takodjer i ondje kao i svuda na europskim obranbenim bojištima stoji izućeno njemačko vodstvo i čete prokušane u mnogim pohodima, čija inicitiva ne popušta čak ni tada, kad razpolažu s ograničenim sredstvima i manjkajuće nadoknadjuje improvizacijom. Da se upusti u borbu s englezkom pomorskom silom u Egejima, manjkalo je Niemcima doduše mnogo toga, Uzprkos toga bile su svladane i te potežkoće, i brzo, ali oprezno pripremljene potrebne snage i sredstva. One su bile vrlo oskudno odmjerene, ali njemačko vodstvo moglo je pri tome računati s borbenom nadmoćnošću njihovih postrojbi i uzeti ih u obzir.
Britancima se dalo malo vremena. Već prvih listopadskih dana izkrcale su se njemačke borbene skupine iznenada na britanskom zrakoplovnom uporištu Kos i slomile brzim naletom neprijateljski odpor. Pri tome su zarobile pokraj cjelokupne opreme i naoružanja britanskih i Badoglievskih posada uredjaje i zrakoplove na britanskim uzletištima, koja su težkim zračnim napadajima njemačkih borbenih i sunovratnih zrakoplova bila privremeno neupotrebljiva.
Neprijateljsko obskrbno brodarstvo i ratne brodske jedinice, koje su operirale u zamršaju otoka Egeja, bile su takodjer neprekidno cilj njemačkih zračnih postrojbi i napadane od strane lakih njemačkih pomorskih oružanih snaga. One su se stoga sve više povlačile iz dometa njemačkih pomorskih i zračnih oružanih snaga ili se zadržavale u području neutralnih voda.
Ali već ovdje pokazala se važnost otoka,, koje su zaposjeli još Britanci, osobito tvrdjave Leros, odakle su neprijateljske pomorske oružane snage poduzimale neprekidno napadaje protiv njemačkog obskrbnog brodarstva u Egejima. U listopadu je uspjelo pri tome Englezima napasti jednu njemačku brodopratnju s četama i potopiti nekoliko manjih brodova. Visoki borbeni moral njemačkih vojnika pokazao se sliedećih dana, kada se jedna nespašena brodolomna šačica njemačkih vojnika, izkrcala no otok Štampaliju. Ona je bila zarobljena od neprijateljske posade i prebačena na Leros. Uzput je ona razoružala svoje čuvare, izkrcala se na otoku Levita i bacila se zajedno sa njemačkim zrakoplovima, koji su im pohitali u pomoć i kasnije padobrancima, u borbu protiv neprijateljske otočne posade, koja je bila svladana nakon kratkog vremena.

.......................................

(Zračne snage za iskrcavanje navaljuju. Kao pomoć njemačkih padobranaca, koji su se spustili nakom prvog vatrenog udarca, izkrcavaju se zračne čete u gumenim čamcima na kopno. Prievozni zrakoplovi spuštaju se, da izkrcaju dalja pojačanja)

.......................................

22.  listopada dospio je takodjer otok Stampalija prepadom u njemačke ruke. Sad započeše planske pripreme za osvojenje otočne tvrdjave Leros i ostalih sjevernije ležećih neprijateljskih otoka. Englezi, koji su prozreli te  pripreme, stavili su se energično u obranu i napadali podmornicama, lakim pomorskim oružanim snagama i zrakoplovstvom njemačke postrojbe, koje su se pod zaštitom otoka sve više približavale Lerosu, ali svakako bez uspieha. Neprekidni napadaji njemačkih borbenih i sunovratnih zrakoplova pripremali su izkrcanje, koje je usliedilo zatim 12. studenog ujutro. Njemačke borbene skupine pod vodstvom generalporučnika Mullera, koji je pred Sevastopoljem odlikovan hrastovim listom uz Vitežki križ željeznog križa, izkrcaše se u sjevernom i južnom dielu zaljeva Alinda na iztočnoj obali otoka i obrazovale su uzprkos žestoke obrane uporišta, koja su bila nepokolebivo održana protiv jakih protunapadaja. Njemački padobranci spustili su se u medjuvremenu iztočnije od zaljeva Gurna ria srednjem dielu otoka i obrazovali postave ježa, koji su se u prvom redu proširili u pravcu prema zaljevu Alinda.
14. studenog postade odjednom vrlo uzburkano more i vrieme se tako pokvarilo, da nisu mogla doći dalja izkrcavanja, niti je moglo zrakoplovstvo ući u namjeravanom obsegu u kopnene borbe. Njemačke borbene skupine, koje su se nalazile neprekidno u borbi s brojčano i u pogledu naoružanja daleko nadmoćnijim neprijateljem, koji je osim toga dobio pojačanje sa Samosa, dale su, boreći se bez težkog oružja, tih dana osobite dokaze svoga izvanrednog borbenog duha. 15, studenog napokon ušlo je njemačko zrakoplovstvo s jakim snagama u borbu, nove čete mogle su biti izkrcane na kopno i zajedno s njima uspjelo je razdvojiti neprijateljsku otočnu posadu i tako je pritisnuti neprekidnim napadajima u izvanrednoj suradnji sa razaračima, sunovratnim zrakoplovima, borbenim i bojnim zrakoplovima, koji su morali nadoknaditi topničtvo i sve ostalo težko oružje, da je odpor protivnika postao malo po malo sve slabiji.
Raztočeno brdsko zemljište otoka dozvoljavalo je u suštini samo borbu manjih udarnih četa. Ovdje se radilo izključivo o borbenom duhu i borbenoj snazi pojedinog borca. Pri tome se pokazala borbena nadmoć njemačkog vojnika naprama neprijatelju, koji je u borbi prsa u prsa konačno izgubio hrabrost. Uzprkos toga nisu prešle borbe na otoku u bezplanske i divlje pojedinačne borbe, već su pojedine njemačke kopnene čete sliedile žilavo i s ciljem borbeni nalog, koji im je zadan od vodje napadaja.
 

.......................................

(Protiv najžilavijeg odpora. Najvažnije točke otoka Lerosa nisu branili žilavo i ogorčeno Badoglievi Talijani, već sami Britanci. Zračne i kopnene ćete odvojile su u ogorčenim borbama luku, tvrđavu i bunker za bunkerom)

.......................................

Svladan od 26 ljudi

Energičnim zahvatom tih udarnih četa  slomljen je u toku 16.   studenog odpor Britanaca i Badoglievih Talijana. Oko 15.20 sati prešao   je jedan njemački  nadporučnik s 25 ljudi u juriš protiv linije  bunkera jugozapadno od grada Lerosa, provalio u zapovjednički postav zapovjednika otoka i zarobio britanskog generala Tilneya