Karijera

Vian je diplomirao kao civilni inženjer i započeo karijeru u Francuskom udruženju za standardizaciju gdje je obavljao nezahtjevan posao zabavljajući se dotle patafizičkim zagonetkama, skladajući pjesme i crtajući podvodne biljke, a objavljivao je i pamflet za prijatelje u kojem je ismijavao svoje kolege.

Vian je napisao deset romana, uključujući L'Arrache-Cœur (Vadisrce), L'Herbe Rouge (Crvena trava), L'automne à Pékin (Jesen u Pekingu) te L'Ecume des Jours (Pjena dana), koji današnji kritičari smatraju njegovim remekdjelom. U to je vrijeme, međutim, Vian svoje romane uspijevao objavljivati samo preko prijatelja u izdavačkoj kući Editions Gallimard, tadašnji kritičari omalovažavali su ih, a izdavač je bilježio bijednu prodaju. Neuspjesi su shrvali Viana koji se također brinuo i za svoju financijsku sigurnost te se mladi pisac zakleo da može napisati bestseler ako ga je baš volja. U deset dana sumanutog pisanja iznjedrio je popularni tvrdi triler J'irai cracher sur vos tombes (Pljuvat ću po vašim grobovima) i objavio ga pod pseudonimom Vernon Sullivan, Vianovom fiktivnom američkom personom. Uslijedio je niz sličnih knjiga, a Sullivanov œuvre osvojio je u jednakoj mjeri i zgražanje i slavu te je Vian kažnjen sa sto tisuća franaka za sto tisuća prodanih primjeraka Pljuvat ću po vašim grobovima. Njegove su knjige često zabranjivane.

L'Ecume des Jours pojavio se u tri engleska prijevoda, ali najcjenjeniji je onaj Stanleyja Chapmana – Froth of the daydream. L'Ecume des Jours također je 1968. preveo jedan Amerikanac pod naslovom Mood Indigo (prema čuvenoj pjesmi Dukea Ellingtona) te recentnije Brian Harper pod nazivom Foam of the Daze. Paul Knobloch preveo je Jesen u Pekingu, objavljen 2004.

Vian je bio prevoditelj francuskoga za Raymonda Chandlera; bio je, premda izdaleka, intimno povezan s američkom pop kulturom i aktivno angažiran glede njezina probijanja u Francuskoj.

Također je pisao kazališne komade, kratke priče i skladbe, uključujući suradnju na operi Fiesta s Dariusom Milhaudom 1958. Često je svirao jazz u Tabouu, klubu u ulici Rue Dauphine, blizu Saint-Germain des Prés u Parizu. Svirao je džepnu trubu koju je u svojim pjesmama zvao trompinette (trubica). Njegova najpoznatija skladba je Le déserteur, pacifistička pjesma koju je napisao za rata u Indokini. Njegove pjesme snimili su mnogi glazbenici, među kojima i Juliette Gréco, Nana Mouskouri, Yves Montand, Magali Noel i Henri Salvador. Serge Gainsbourg izjavio je da ga je pojava Borisa Viana na pozornici nadahnula da se okuša u skladanju.
 

Vian i jazz

Zaljubljenik u jazz, bio je pariška veza za, između ostalih, Dukea Ellingtona i Milesa Davisa. Pisao je za nekoliko francuskih jazz časopisa (Le Jazz Hot, Paris jazz) te objavio brojne članke o jazzu kako u Sjedinjenim Državama, tako i u Francuskoj. Premda nikad nije nogom kročio na američko tlo, njegova djela vrve jazzom i Amerikom.

Vianovo književno stvaralaštvo usko je povezano s njegovom ljubavi prema jazzu. U predgovoru za L'Ecume des Jours Vian piše: «Postoje samo dvije stvari: ljubav, sve vrste ljubavi s lijepim djevojkama i glazba New Orleansa i Dukea Ellingtona. Sve bi drugo trebalo nestati, jer sve drugo je ružno…» Vian se očito i u glazbi i u književnosti izražavao u istome dahu.
 

Smrt

Nakon što ga je zamalo ubila difterija kad mu je bilo šest godina, srčani mišić ostao mu je djelomično paraliziran. Uslijed toga i nekih drugih okolnosti bio je krhka zdravlja i dobar dio svojih zrelih godina proveo je na oporavcima u odmaralištima na jugu Francuske.

Ujutro 23. lipnja 1959. Boris Vian posjetio je Cinéma Marbeuf, gdje se prikazivala filmska verzija kontroverznog romana Vernona Sullivana, J'irai cracher sur vos tombes (Pljuvat ću po vašim grobovima). Već se bio svađao s producentima oko njihove interpretacije djela te se javno ogradio od filma zatraživši da uklone njegovo ime s popisa zahvala. Nekoliko minuta nakon početka filma navodno je zagrmio: «I ovi se tipovi nazivaju Amerikancima? Jesu moju guzicu!» Potom se srušio na sjedalo i umro nakon što mu je srce otkazalo na putu za bolnicu.

Odabrana djela

proza

kao Boris Vian:

* Trouble dans les andains (1947, posthumno objavljen 1966)
* Vercoquin et le plancton (1947)
* L'Écume des jours (1947)
* L'automne à Pékin (1947) "Autumn in Peking" (TamTam Books,2005)
* Les Fourmis (1949, kratke priče)
* L'Herbe rouge (1950)
* L'Arrache-coeur (1953, Heartsnatcher)
* Le loup-garou (posthumno objavljen 1970, kratke priče)

kao Vernon Sullivan:

* J'irai cracher sur vos tombes (1946, I Shall Spit on Your Graves (TamTam Books))
* Les morts ont tous la même peau (1947)
* Et on tuera tous les affreux (1948)
* Elles se rendent pas compte (1949)

dramski tekstovi

* L'Équarrissage pour tous (1950)
* Le Dernier des métiers (1950)
* Tête de Méduse (1951)
* Les Bâtisseurs d'Empire (1959)
* Le Goûter des généraux (posthumno objavljen 1962)

poezija

* Barnum's Digest (1948, zbirka 10 priča)
* Cantilènes en gelée (1949)
* Je voudrais pas crever (posthumno objavljen 1962)

prijevodi

* The Big Sleep by Raymond Chandler as Le grand sommeil (1948)
* The Lady in the Lake by Raymond Chandler as La dame du lac (1948)
* The World of Null-A by A. E. van Vogt, as Le Monde des Å (1958)
 

Ukratko

10. 03. 1920. - U Ville-d'Avrayu rodio se Boris Paul Vian. Imat će dva brata i sestru. Otac mu je rentijer, što će ostati do 1929. godine.

1932. - Početak srčanog reumatizma. Godine 1935. neizliječen trbušni tifus.

1935. - 1939. - Polaže maturu iz grčkog i latinskog, a zatim i iz matematike. Priprema se za upis u Ecole Centrale des Arts et Manufactures. Zanima se za jazz i organizira "zabave iznenađenja" (surpriseparties).

1939. - Upisuje Ecole Centrale, iz koje izlazi 1942. godine s diplomom inženjera.

1941.- Ženi se s Michelle Leglise. Počinje pisati Stotinu soneta (Les cent sonnets).

1942. - Rodio mu se sin Patrick. Zapošljava se kao inženjer u AFNOR-u, francuskome udruženju za standardizaciju.

1943. - Piše roman Trouble dans les andains, koji će biti objavljen tek posthumno, 1966. godine. Kao trubač ulazi u amaterski džez-orkestar Claudea Abadiea, koji će biti aktivan do 1950. godine.

1944. - 1945. - Objavljuje prve tekstove pod pseudonimima Bison Ravi ("Zaneseni bivol", anagram njegova krsnog imena) i Hugo Hachebuisson. Završava roman Vercoquin et le plancton (objavljen 1947. godine). Upoznaje Ravmonda Queneaua.

početak 1946. - Napušta AFNOR i zapošljava se u Office du Papier. Dovršava rukopis Pjena dana (Eecume desjours), objavljen 1947. godine. Upoznaje Simone de Beauvoir i Sartrea.

05. - 06. 1946. - Počinje pisati "Kroniku lažljivca" u časopisu Les temps modernes. Pjena dana kandidirana je za nagradu Pleiade, ali je usprkos Queneauovoj i Sartreovoj podršci ne dobiva.

08. 1946. - Piše roman Pljuvat ću po vašim grobovima (J'irai cracher sur vos tombes), koji je pod pseudonimom Vernon Sullivan objavljen u studenome, a postaje bestseler 1947. godine.

09. - 11. 1946. -Piše roman Jesen u Pekingu (L'automne a Pekin), objavljen 1947. godine.

1947. - Od lipnja svira trubu i animator je u klubu Tabou.
        - Piše kazališnu farsu Živoderstvo za svakoga (L'equarrissage pour tous).
        - Vernon Sullivan potpisuje roman Svi mrtvi iste su boje (Les morts ont tous la meme peau).
1948. - Rođenje kćeri Carole.
        - Kazališna adaptacija romana Pljuvat ću po vašim grobovima.
        - Objavljuje pjesme Barnum's Digest i treći roman pod pseudonimom Vernon Sullivan, Pobit ćemo sve ružne (Et on tuera tous les ajfreux),

1949. - Zabrana romana Pljuvat ću po vašim grobovima.

           - Objavljuje pjesme Cantilene en gelee i zbirku novela Mravi (Lesfourmis). Razdoblje krize.

1950. - Osuda zbog nemorala za prva dva romana potpisana pseudonimom Sullivan.
        - Kazališna izvedba teksta Živoderstvo za svakoga (objavljenog nedugo nakon teksta Le dernier des metiers). Dovršava roman Crvena trava (L'herbe rouge), započet 1948. godine. Piše četvrti roman pod pseudonimom Sullivan, Elle se rendentpas compte. Radi na Priručniku za
Saint-Germain-des-Pres (Manuel de Saint-Germain-des-Pres), objavljenom 1974. godine.

1951. - Piše crnohumornu komediju Generalska užina

(Legouterdesgeneraux), izvedenu 1965. godine.

1952. - College de 'Pataphysique imenuje ga Satrapom. Rastava braka. Razdoblje prijevoda. Ispisuje većinu pjesama za zbirku Ne bih htio krepati (Je voudraispas crever), objavljenu 1962. godine.

1953. - Snježni vitez (Le chevalier de neige), predstava na
otvorenom, izvedena u Caenu.
        - Objavljuje roman Srcoder (L'arrache-caeur), dovršen 1951. godine.

1954. - Ženi se Ursulom Kubler, koju je upoznao 1950. godine.

1954. - 1959. - Razdoblje posvećeno pjevanju, objavljivanju ploča itd. Piše brojne pjesme (od kojih je najpoznatija Dezerter), glazbene komedije i filmske scenarije.

1956. - Objavljuje novu verziju Jeseni u Pekingu.

1957. - Libreto Snježni vitez uglazbio je Georges Delerue; opera je izvedena u Nancvju. Piše dramski tekst Graditelji carstva (Les batisseurs d'empire), objavljen i izveden 1959. godine.

1958. - Libreto Fiesta uglazbio je Darius Milhaud; opera izvedena u Berlinu. Objavljuje djelo En avant le zizique. Prestaje pisati za časopis Jazz-hot (za koji je pisao od 1947. godine).

1959. - Nesuglasice s redateljem filma Pljuvat ću po vašim grobovima. Uloge u raznim filmovima.

23. 06. 1959. - Prividna smrt Transcendentnoga Satrapa.

updated 23.07.2010